Blog - svibanj 2007
četvrtak, svibanj 24, 2007
Otkrila bi vam sve scene i detalje, ali ne smijem... Onda ne bi bilo efekta kasnije takvog.
Pokazat ću vam samo nekoliko stvari koje su u pripremi i otprilike dojam koji će biti.
Plan je da se snima u nedjelju, a kao što sam vam već rekla, takve stvari traju po 12, 13 i više sati, ovisi o kompleksnosti scenarija, lokacija, vrsti snimanja, premještanja opreme...

       
       

Lokacije će vam biti otprilike ovakve, što znači da definitivno idemo kontra svega što je estetski ušminkano, fancy i tome slično. Zadnja slika.. To ću vam otkriti: u ovom "bazenčiću" će biti voda u kojoj ću ja plutati, u haljini... Ali će biti napravljeno kao mala soba, veličine tog pleksiglasa... 

Ja moram biti malo "freaky" u spotu, bez nekih uljepšavanja; u smislu da će šminka, styling i friz biti sporedni u odnosu na emociju koju spot mora dati. Dalje je sve na ekipi koja će primiti to u svoje ruke. Nadam se da neću morati nikog daviti ako ne ispadne dobro :)

Tko želi vidjeti kako se to radi i tko nas hoće posjetiti, bit ćemo locirani oko Kvatrića :)
lana @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 109 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 21, 2007
Da zna, vjerovatno bi me zadavio... Mislim na svog bratića. Morat ću vam ispričati kakav sam vikend imala.
Ženio se, već ga godinama pilimo kad će više to obaviti jer nije da je baš u cvijetu mladosti :) 
Iako sam pristalica toga da čekaš dok ne dođe prava osoba za tebe, makar dočekao i sedamdesetu...
Čini se da je on i sa manje godina siguran u svoju odluku :)

Sve se održavalo na Cresu, unutar jednog samostana. Tamo spavaš, jedeš, a ceremonija se odvijala u crkvi do. Nisam glavom provirila iz dvorišta samostana dva dana. Ne mogu vam opisati koji je to bio mir. Taj vrt, ti hodnici, ta atmosfera. Moj bratić je veliki vjernik, neko vrijeme je proveo iz tog razloga na Cresu i napravljen je izuzetak samim time što mu je dopušteno tamo reći DA.

Moram priznati da je to bilo najljepše vjenčanje na kojem sam bila. Cmoljila sam kao malo dijete. Baš sam bila sretna... Koja tišina... A za nju bi u zadnje vrijeme dala sve.

Kako je teško danas naći nekoga tko će ti biti po mjeri, tko će te poštovati i bezuvjetno voljeti ...  I kako je teško nesebično se davati...

Nadam se da  će njih dvoje to uspjeti...
lana @ 09:32 |Komentiraj | Komentari: 65 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 16, 2007
Ako ste mislili da ću pisati o misicama i misterima (uz dužno poštovanje i njima), zaintrigiralo me nešto još zanimljivije. Amerikanci ko Amerikanci... Ove slike koje vidite dolje nisu zaje... niti fotomontaža. Ekipa ide na natjecanja po državi, furaju te svoje siročeke od pasa.. Predstavljam vam nekoliko pobjednika "World's ugliest dogs" kroz zadnjih par godina. Jednostavno... ne možete im odoljeti :) Doduše, ovo nije za svačije oči. Ko ne može nek ne gleda. Kad sam naletila na to, nisam mogla izdržati a da vam ne pokažem.

     

Moj favorit je ovaj prvi sa frizuricom (jel moguće da mu jadnom još i zubi strše van??)

 

Zato, dragi moji prijatelji, možete si naći zanimaciju i zabavu koju god hoćete kao i ovi ljudi ako imate viška slobodnog vremena :))))) Limita očito nema...

Pusa, L.
lana @ 11:40 |Komentiraj | Komentari: 104 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 13, 2007
Mrtva. Zombi. Kuhana riba. Raspad sistema :) Al taj je feeling- najbolji na svijetu. Pogotovo kad legnem u 5 ujutro nakon svirke, a u 9 se već moram spremati za sljedeći nastup  

Sinoć smo imali koncert, as you already know, dosta blogera mi je se javilo, pa evo veliki pozdrav njima! Slobodno pošaljite slike, pa ćemo ih objaviti na blogu.
Klasika, smršavila sam jedno 2-3 kile, robu sam mogla cijediti doslovno skupa sa svima koji su bili... Došlo je cijelo moje društvo, rasturili su cijeli separe od skakanja i još se na kraju nisu dali otjerati doma.  Obožavam svoj "posao", svoj bend, imam full drage ljude pored sebe i publiku koju možeš samo poželjeti...

U međuvremenu, došla mi je fredica doma, skuhala nam ručak i ja došla na gotovo. Zaključile smo da se ponašamo ko ocvali bračni par, ja radim i zarađujem, a ona kuha i posprema dok mene nema :)

Šteta za Eurosong i neprolazak u finale. Pjesma je stvarno dobra i njezina kvaliteta je neupitna, ali gdje je problem, to ne znam. O tome bi trebali brinuti čelnici organizacije i naravno ekipa koja predstavlja Hrvatsku u svijetu. Šta ne?

Nema nikakvih trenutno sočnih detalja u mom životu kojima bi vas mogla zabavljati, pa se strpite dok ne zakuham neku frku :)

Idem meditirati, nedjelja je idealan dan za to.. Mjuza, telka, klopica, smišljanje raznoraznih planova... I nadam se da se uskoro negdje i vidimo !

Pusa!! L.
lana @ 16:19 |Komentiraj | Komentari: 76 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 10, 2007
Ljudi, fakat mi je žao, moramo ugasiti anonimne komentare... Pravila blogera. Uostalom, da nema njih, ne bi ni ovaj blog bio pokrenut uopće :)
Ajde, ajde, ma to vam je doslovno 2 minute da se registrirate, a i lakše je meni ako idem odgovarati nekome... 
Pa ćemo lijepo i dalje komunicirati, ok?

Desno u kutu mog bloga kliknite na BLOGER i brzo ste gotovi, vidjet ćete. Probala ja :))))
Pusa!
lana @ 10:26 |Isključeno | Komentari: 0
srijeda, svibanj 9, 2007
Ma kakve peticije tipa "Stop internetu"?! Da nema toga, onda se vi i ja ne bi ovako lijepo družili...
Treba napraviti peticije protiv sapunica. Aaaa ne podnosim ih. Meksičke, španjolske, whatever. Prestrašim se koliko ih ljudi gleda, inače ih ne bi bilo toliko na telki. Kad naletim na njih, istu sekundu prebacim program.
Svi su svima sestre, majke, pa onda doleti brat-ljubavnik; incesti u familijama, tragične ljubavi, posesivne ljubavi, ovakve ljubavi, onakve ljubavi... grrr... Toliko afektiranja u glumi, Bože pomozi.
 
Sjećam se ja, moja baka gledala onu Santu Barbaru, pa to je godinama trajalo, šta ne? Strašno; Eden i Cruz Castillo, to neću nikad zaboraviti. Joj, naježim se od muke kad se sjetim.

    
Bilo je i par onih brazilskih sapunica? E, tu su glumice bile prelijepe.. Ne znaš koja je ljepša bila. Ja ne znam, možda to nekog opušta, ali ja ne smijem ni 3 minute provesti pred televizijom kad traju epizode jer se odmah iživciram :-)
 
Nije nešto nadobudan post, ispričavam se, ali mi je dan totalna pretumbačina u rasporedu.. Doletila sam samo doma promijeniti štikliceeeee :) !
E, da... Da ne zaboravim, vidimo se u Roku & Akademiji u subotu na koncertu? Yes, yes... See ya !

I otvaram privremeno komentiranje za neregistrirane :)))) A možda tako i ostane, ko zna :) Ne radite nerede, ne znači da neće biti cenzure, he he :) (ostavite bar kad se upisujete u zagradi neko ime, da vas razlikujemo )
Ajd, ajd, pišite :)))
lana @ 12:37 |Komentiraj | Komentari: 180 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 6, 2007
Ne mogu, a da ostanem indiferentna na sms koji me dočekao jutros kad sam se probudila... Čitam poruku svaki put ispočetka, vrtim njegovo ime u glavi 5 puta i uvjeravam se; nemoguće... Kad mi je postalo jasno da je Đorđe Novković, jedan on najproduktivnijih autora na ovim prostorima umro, presjeklo me...

Otišao, zaspao, u snu... Zamisli, legneš u krevet i ne znaš da sljedeće jutro nećeš ni dočekati. Mislim si ja, kad bi čovjek znao kada će mu doći "taj dan", koliko je to stvari koje bi još napravio prije toga. Ne samo on, nego svi mi. Mislim da nema dobre ili bolje varijante između one kad da se pripremaš za to, ili kad te samo zatekne...

Tmurna je ova tema za ovakav lijepi dan, ali on je napravio čuda u glazbi i zaslužio je svako spominjanje u pozitivnom smislu.. Još neki dan je bio na tv-u samo mali presjek onoga što je radio do sada i ne možeš vjerovati da preko noći samo tako netko ode...

Moj prvi album bio je objavljen u njegovoj matičnoj kući Croatia Recordsu... A zadnji put kad smo se sreli, jer sam u međuvremenu prešla u drugu izdavačku kuću, i pričali, bilo je na Dori, kad sam nastupala. Nakon prve polufinalne večeri, rekao mi je, ti si jedina koja može ovo iznijeti vani na nivou. To je bio veliki kompliment od nekoga kao što je bio on. Rekao je da sam njegov favorit i da je znao da će se kockice posložiti u moju korist. Možda ne tog trenutka i na toj Dori, ali dugoročno gledano, sigurno. Tako je i bilo...

Poanta svega je da je svaki dan dragocjen, da ne smijemo čekati trenutak kad naš život opali da bi shvatili što je vrijedno i važno. Danas si tu, a sutra te nema.

A velika je šteta što je on jedan od onih kojih više nema...
lana @ 14:40 |Komentiraj | Komentari: 74 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 3, 2007
Pričale nas četiri cure neki dan o prevarama, koja bi oprostila, a koja ne bi. Sve to pada u vodu jer s vremenom promijeniš mišljenje, postaneš tolerantniji, počneš vjerovati da je nemoguće biti vjeran jednoj osobi cijeli život, a opet s druge strane, ili se do te mjere zaljubiš da ti se čini da je moguće doživjeti "dok nas smrt ne rastavi" i pri tome ti je nevjera nezamisliva. Ja još ne znam, niti ću vjerojatno ikad znati, osim dok se ne nađem u situaciji gdje ću morati izvagati svoje prioritete i da li je netko vrijedan moje žrtve „opraštanja“. Razlika je dal je prevara na fizičkoj ili na emotivno-fizičkoj razini. Uz sve to, važno je i da li dobiješ priznanje ili saznaš sa strane.

Prije sam se zgražala kako prevarena žena može samo tako oprostiti svom muškarcu; šta joj se dogodilo sa samopoštovanjem da ostane i dalje s njim... I živjela u tom uvjerenju godinama. A nisam se zapitala koji su njeni svjetonazori i možda ona tako nešto ne doživljava tragično, koliko god to sada dok ovo pišem, ipak zvučalo tako. Možda je sretna što tog čovjeka ima pored sebe i sve te loše stvari nadilaze drugima neshvatljive postupke i kompromise. Meni se čini, kad nekog voliš, love goes beyond everything. I naravno, nikad ne smiješ raditi protiv sebe. Ako te nečiji postupak uništio, ne vraćaj se natrag, ali ako nije...  Još si sretniji što imaš tu snagu u sebi izdiguti se iznad toga, tako nešto podnijeti i nastaviti živjeti dalje dignute glave. Mogu ja sada govoriti kako sam liberalna i sve to, ali da mi se dogodi takva situacija, ne znam kako bi reagirala...

Ali sam naučila jednu stvar, koja je klišej i ofucana fraza, ali nikad nikoga ne treba osuđivati. Kao da mi znamo šta se događa u ljudima i koji su im razlozi zbog koje donose neke odluke. Na van može izgledati glupo i besmisleno, ali srce ti je jedina vodilja. Kad si iskren sam sa sobom i ponašaš se u skladu sa svojim emocijama, nikad nećeš živjeti u zabludi, pa će ti pitanja kao što su nevjera i još masu takvih dilema biti puno lakša za riješiti ako slušaš signale iznutra, a ne norme koje su nam konstantno nametnute. 

Uostalom, svaki slučaj je slučaj za sebe. Nekom bi oprostio, nekom ne bi.
Jedino treba znati tko je vrijedan toga da mu oprostiš...
lana @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 88 | Prikaži komentare
Anketa
Koja Vam je najbolja od ove 3?



RSS Moj RSS
Index.hr
Nema zapisa.