Blog - ožujak 2008
utorak, ožujak 25, 2008

je najljepši i nažalost, najskuplji poklon koji si možete priuštiti. Nitko osim vas ne može vam omogućiti poziciju da znate da ste jedina osoba na koju se možete osloniti i da vam već pomisao na to bude dovoljna. Kako stvari danas funkcioniraju, nitko ti bezuvjetno ne zna pružiti ruku. Što se mene tiče, niti ne mora. Uvijek se stvori situacija kad upere prstom u tebe i očekuju zahvalu za bilo što što su ti učinili.

Od takvih ljudi koji naplaćuju svoju naizgled dobronamjernu želju i volju da ti pruže podršku na bilo koji način, bježim glavom bez obzira. Oslanjanjem na druge postajete ovisni o njima. To je zadnja stvar koju bih vam poželila...
Treba napraviti razliku između onih koji stanu na tvoju stranu jer žele da budeš dobro i jer im je satisfakcija pomoći ti i onih koji pomažu da bi bili nagrađeni za to.

Sa svojih 23 godine imam neovisnost koje sam postala svjesna tek onda kad sam napravila korake koji bi bili velika promjena za svakog mladog čovjeka. S njima se danas osjećam mirno, zadovoljno i svakim danom, nadam se, sve zrelije. U rukavu još čuvam svoje skrivene želje i ne bi bilo normalno da sve što poželim imam ili dobijem u istom tom trenutku. To su vrijednosti koje bi voljela imati kad budem u mogućnosti ostaviti nešto iza sebe.

Ne sjećam da sam ikada ikoga vukla za ruku, tražila angažmane, projekte... Sve to dođe samo ako dobro radiš. A vjerujte, ja sam se prvih godina naradila i nije bilo nimalo lako. I sad radim stalno, ali ovaj put ubirem plodove svega onoga za što sam se znojila.

Na putu je treći album, još samo tri pjesme i zatvorili smo tu priču.
Ovaj vikend putujem na koncert u Metković, sljedeći u Hercegovinu i Osijek. To je već 3 tisuće kilometara. Imam ih ja poprilično u nogama i ponosna sam na to.

Čeka me Europsko prvenstvo u 6.mjesecu, a do tada ću imati snimljen i novi spot za „Zoru bijelu“, album će biti vani i nastup na Hrf-u će biti iza mene. Iako bi netko zaključio da svaku stavku imam upisanu u svoj kalendar, nije baš tako...

Moj život je jedna velika improvizacija, ali to je ono što moj svaki dan čini zanimljivijim. Nikad ne znam što će biti sutra, a kamoli za tjedan ili godinu dana. Priznajem, ponekad me neizvjesnost drži budnom i upornom.

Sjećam se trenutaka kad nisam znala čime bi se bavila, koji je moj smjer i proispitivala da li je svaka moja odluka bila odraz mene same. Toga sam se uvijek najviše bojala, da ne zalutam u nešto što me neće činiti sretnom. Ali jasna slika o sebi i svojim potrebama dolazi s vremenom.

Naravno, ne slučajno i sama, već samo ako tome pridodate težinu i upoznate svoj karakter, navike,  i najvažnije, svoje srce. Na žalost, jako je malo ljudi u dobrom odnosu s onim što nose unutra...
Ja se trudim biti, a voljela bi da i vi uspijete u tome.
 
 
lana @ 13:32 |Komentiraj | Komentari: 143 | Prikaži komentare
petak, ožujak 14, 2008
Dragi naši,
provjerite svoje mailove ukoliko ste jedni od odabranih koji će doći sutra na snimanje emisije CD live na HRT-u!

Na žalost, nisu svi mogli biti izabrani, ali bit će još prilike, obećajemo!
Čestitamo i vidimo se!

lana @ 13:14 |Komentiraj | Komentari: 223 | Prikaži komentare
utorak, ožujak 11, 2008
Eto, to bi bilo to... Kažu "provokativna". Ja? No way :)
Pa slobodno, pucajte sa dojmovima. Bar će biti rasprave :)

lana @ 16:40 |Komentiraj | Komentari: 207 | Prikaži komentare
srijeda, ožujak 5, 2008
Preksinoć dolazim doma i skužim nekog tipa kod ćoška moje zgrade, taman iza kanti za smeće.. I ne kužim šta se događa, pogledam ja bolje, a ono sa strane viri neki stolček na kojem sjedi i ne skužim fotić nego onu debelu traku sa imenom aparata oko vrata i tipka nešto na mobitel. Ja sam tako dojurila u dvorište s uperenim svjetlima od auta u njega da se nije valjda ni snašao i brže- bolje uletila u haustor ne znajući uopće tko je uljez i što hoće. 

Totalno sam lišena svih afera i žutila da bi mi netko morao ordinirati ispred kuće... Fakat mi nije jasno šta je mislio da će vidjeti. Al dobro, čovjek se očito nečem nadao. 
Osim (neuspjelih) slika, samo je sa sobom mogao odnijet onu metlu koje je stajala naslonjena na zid s obzirom da sam vam već davno rekla kako je moja zgrada već godinama „gradilište“.              
              
Nekad se nije pitalo ni s kim si, niti što radiš u svoja 4 zida, već je naglasak bio na onome čim se baviš. A sad je već to sve izblijedilo, novine prodaju trakavice, afere, rođenje djece, prodavanje lažne idile... 

Na Htv-u ide emisija „Paparazzo“, pa sam gledala kad su naganjali Sienu Miller po bijelom svijetu. Vani su stvarno nemilosrdni, a kao što rekoh, i kod nas idu polako u tom smjeru. Samo kod ovdje nema megazvijezda da bi nastala takva pomama za njima.

Ja kad poželim biti svoja, bez ikakvih ograničenja i sa slobodom koja mi je potrebna, dovoljno mi je pobjeći iz Hr. Nitko me ne gleda dal sam našminkama, kako izgledam, s kim se družim, dal sam vani ostala do 12 ili 4 ujutro, šta sam pila i kog sam pogledala ili ne daj Bože nekom posvetila pažnju. 

Preživjela sam već svoje lažne trudnoće, pripisivanje dečkiju za koje niti ne znam tko su... U stvari bude smiješno kako ljudi s uvjerenjem pričaju kako su moj auto vidjeli pred nečijom kućom ili kako sam bila pojma nemam gdje... 

Sirota Britney, pa nije ni čudo da je prošvikala. Ja kužim da je ljudima to posao, priskrbiti urednicima fotke koje će im prodati novine. Sto se mene tiče, ja često osjećam da imam pressing oko nekih stvari i onda sam prisiljena paziti na svaki svoj korak. Moram, zbog sebe.

Bilo bi licemjerno kukati, ipak sam izabrala ovaj posao, koji podrazumijeva i to. Sve ono što neću htjeti dijeliti sa medijima, morat ću dobro čuvati, što je često jako, jako teško i iscrpljujuće. Ali to je moja vlastita odluka i križ.
 
Zato, hrvatski fotografi, Bog vas blagoslovio, svaka čast na trudu, vjerujem da ni vama nije lako.
lana @ 23:28 |Komentiraj | Komentari: 153 | Prikaži komentare
ponedjeljak, ožujak 3, 2008
"Pronađi me" je napokon snimljen! Ako ga nismo 5 puta odgađali, nismo ni jednom. Većina koja dolazi na blog, pretpostavljam da je čula pjesmu, a oni koji nisu, vidjet će je uskoro u audio-video obliku... 

Nemam pojma što sve nisam izvodila i po običaju, imam 10 takvih modrica po nogama da mi je pametnije nositi hlače neko vrijeme. Jer ne znam što bi ljudi inače rekli šta mi se dogodilo... Vjerojatno da me netko dobro namlatio :)





Moje curke su bile, kao što i vidite francuske sobarice, koje su mi bile na potpunoj usluzi... Izgađale smo se jastucima, najele dlaka od nekog pokrivača za krevet, još su ga skoro i strgale koliko su preskakivale preko njega, tako da... Bilo je veselo...
Nikom se niti nije išlo doma... 





Ovu sliku, hmm, neću komentirati... Bolje nek taj dio ostane iznenađenje...

                                                                   ***

I da, nemam pojma kako sam se toga sjetila, ali jedan dan sam odlučila nazvati Anu Kuhanec, super-kul-ženu i rekla joj da mi pokaže sve što zna na štangi... Čuj mene, kako sam se sjetila... Cijeli svijet je poludio za tim, a ja si mislim da sam otkrila toplu vodu. :)

 I tako sam ja počela dolaziti k njoj na Senzual Fitness, a što sam naučila, vidjet ćete za nekih tjedan dana... Meni je to pregenijalno, toliko ženstveno, ni malo vulgarno... 

Ako vas zanima, drage moje cure, (a imate iznad 18 :) posjetite http://www.ana-sensual.com/
Osvijestite svoju ženstvenost...

Na kraju, ne mogu ni spavati koliko sam umorna. Glavno da su majstori opet oko 8 počeli bušiti po zgradi. Nikad kraja, užas. 

I to vam je tako vec sigurno 3 godine. A ja u zadnih 48 sati spavala samo par. Nije ni čudo da su mi oči veće za 3 broja :) Taj prizor sigurno ne želite vidjeti... :)


Pusa velika!
lana @ 14:58 |Komentiraj | Komentari: 103 | Prikaži komentare
Anketa
Koja Vam je najbolja od ove 3?



RSS Moj RSS
Index.hr
Nema zapisa.