Blog - veljača 2007
srijeda, veljača 28, 2007
Opis: Snimanje spota za singl "1 razlog"
Lokacija: park prirode "Crna Mlaka"
Temperatura: 5 stupnjeva
Trajanje snimanja: 13 sati
Posljedice: raznorazne. Psihičke i fizičke :)

Iskreno, nisam znala da ću morati plivati po blatu. Aaaaa. Kasnije su me zalijevali  "rajnglama" tople vode na hladnoći (ali taj dio nismo smjeli staviti u filmić ) da bi uopće mogla snimati sljedeću scenu ... Uništila se roba (stilist poludio), kosa bila puna granja i lišća (frizer imao napadaje jer je nismo imali gdje oprati), a šminker nije mogao ništa popraviti jer mi je cijela faca bila crna. Sve je morao ispočetka.

Danima nakon snimanja nisam uopće mogla stati na noge, jer su bile pune tih nekih šiljaka...
Sva sreća, bila sam u "kućnoj ambulanti" na liječenju, pa me nitko nije vidio takvu.. nikakvu.
Do sljedećeg puta...
Pusa!

Making of "1 razlog":

Get the Flash Player to see this player.


Otkad te nema (part 2) 

Jedan od rijetko glatko snimljenih spotova i meni jedan od dražih. Doduše, ovo je isto "making of", to je bila neka neslužbena varijanta. Dobili smo glumca Nikšu Kušelja iz filma "Konjanik" s kojim sam se dobro namlatila u autu :) . Za potrebe spota, ofkors. Final možete vidjeti desno na blogu.

Get the Flash Player to see this player.


(naznačite u komentaru ako ne vidite video)
lana @ 17:17 |Komentiraj | Komentari: 62 | Prikaži komentare
subota, veljača 24, 2007


Općenito, sve se promijenilo po pitanju medija.
Do unatrag par godina, stvarno si mogao raditi karijeru na temelju svog rada i ljudi bi te asocirali s tim čim se baviš u javnosti. A danas je sve samo ne tako.

Ne daj Bože sjesti s nekim na ručak, večeru ili se prošetati po frekventnom mjestu....
Ajde, još shvaćam da, kad ti bubne van priča iza koje stoji bar dio istine... Ali kad te uguravaju u neki kontekst s kojim nemaš veze... taj dio je najgori. Bez slike i ikakvih dokaza ti uspijevaju prišiti kojekakve etikete. Sve ostaje na principu „rekla-kazala" i što je najgore, ljudi u to povjeruju. Valjda žele, ja ne znam.

Onda imaš sreću kad od tog cijelog košmara ti uspije isplutati pjesma. Meni je to uspjelo tako da se bar za taj dio ne brinem. Treba sad dalje furati svoj film, a nije lako vjerujte. Dođe ti nekad da se pitaš šta ti trebaju sva opterećenja.
Imaš periode kada si konstantno u strahu šta će tko misliti i dal će netko nešto pomisliti ili krivo povezati.

A to moraš uzimati u obzir ako želiš uspjeti i izgraditi si ono šta si zacrtao. Klasika, bez odricanja i žrtve, nema cilja. To je tako, ali najbitnije je znati šta su ti prioriteti, jer bez njih se ni ne možeš postavljati u životu na način koji želiš.
Tako da, ne vjerujte svemu šta čitate, osim ako vas to jako zabavlja.

Pusaaaaa!


lana @ 11:54 |Komentiraj | Komentari: 73 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 18, 2007


Ne znam zašto, ali nikad nisam imala potrebu pričati o nekim temama „javno". Jedna od tih je sigurno ona, koju sam odlučila ispričati ovdje iz razloga što je to bio jedan poseban period u mom životu, a koji je na žalost, završio. 

Za sebe mogu sigurno reći da sam osoba bez predrasuda; po pitanju vjere, nacionalnosti pa čak i onih glupih predrasuda vezanih uz masu tračeva i pričica koje čuješ o nekome. To sve govorim samo zato što sam naišla na neke meni nejasne reakcije kod ljudi koji su mi bili bliski i nisu odobavali to što radim baš zbog tih „razlika". 

Zadnjih nekoliko godina sam imala priliku posjetiti domove za nezbrinutu djecu (Split, Zagreb...) i svaki put bi me ispočetka bacilo u neki bed, uvijek sam bila slaba na one kojima su uskraćene primarne stvari da bi jednog dana bili realizirani, sretni i zadovoljni ljudi. I bez obzira na to što ja u životu radila, osjećam da dio mene  mora biti usmjeren na to da takvima budem negdje blizu, pri ruci. 

Ne, ne trudim se, niti mi je u interesu glumiti neku sveticu, jer to nisam, ali oni koji me poznaju, znaju od prvog dana da, sve što sam radila, sam radila iz najiskrenijih motiva, jer bi dobila natrag takvu vrstu emocija i satisfakcije kao rijetko gdje. 

Jedan dan sam nazvala Luku i rekla mu: "Stari, sad kad ćeš dolaziti iz Splita u Zagreb, uzmi sve stvari koje ti više ne trebaju da ih damo u Nazorovu." Tako je i bilo. Nismo zvali novinare niti smo htjeli kroz to reklamirati sebe. Ja sam se tada selila i imala sam 7 kutija punih garderobe.

Nakon toga sam počela svaki dan dolaziti u Nazorovu. Nekad, kad bih imala vremena i mogućnosti, išla bih i dva puta dnevno jednoj maloj bebici koja je imala samo 4 mjeseca. Brinula sam se za nju, dolazila joj, mijenjala pelene, hranila je, igrala se s njom, šetala... I svaki put bi me nagradila osmjehom koji je meni bio iz dana u dan novi razlog da se vratim tamo ponovno.

Tako je to trajalo mjesecima, već smo se počele vezati jedna za drugu, a toga me najviše postalo strah jer sam imala sve više i više obaveza vezanih uz putovanja, nastupe i faks i bila sam svjesna činjenice da će možda doći trenutak da više neću moći dolaziti k njoj toliko često ili uopće. 

 


 
Zadnje od svega spominjem (možda je nekome to bitno, ali meni nije); bila je malo ciganče sa najljepšim okicama na svijetu...
Reakcije na to su mi rijetko kada bile pozitivne, ali kao što rekoh; nije me bilo briga što netko misli o tome.

Jedan dan me samo nazvala ravnateljica odozgo i rekla da ju je socijalna skrb odvela negdje izvan Zagreba, u udomljenje do eventualnog posvojenja. Od tada, nisam se vratila gore.
Samo se nadam da joj je sada bolje.
Meni je nekad žao jer sam od tamo kući išla sa takvom srećom i nekim mirom u sebi.
Čak nekad mislim da je ona meni više pomogla, nego ja njoj...


lana @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 92 | Prikaži komentare
srijeda, veljača 14, 2007
Neka ovo bude moj mali poklon Vama za Valentinovo...

Inače, ova pjesma se nalazi na mom 2.albumu  "1 razlog" i koja između ostalog, za mene ima i neka druga značenja (emotivna), a nikad neće spot biti nigdje pušten osim na ovom blogu i mom  službenom webu www.l-a-n-a.com !
 
Ovo je, ajmo reći, radna varijanta spota, bez obrade slike i ičega, što će se možda i primijetiti jer nismo ga doveli do kraja čisto iz razloga što za manje od mjesec dana ide van novi singl (nova pjesma) za HRF. Tako da, sve je prirodno :) No photoshop :)!

Get the Flash Player to see this player.
lana @ 12:25 |Komentiraj | Komentari: 89 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 11, 2007
                                       
                 

Naučiti disati isti zrak s nekim, biti spreman na tisuće malih i velikih kompromisa i uspjeti prijeći preko stvari koje su vas koštale vremena i suza, nije jednostavno. Nekima ta sposobnost dođe s iskustvom, nekima s godinama i neprospavanim noćima, a nekima nikad ni ne postane jasno da je ljubav rezultat dobre procjene, žrtve i ulaganja.

Znam samo da bez grešaka ne možeš uspjeti u svojim ciljevima i da su najjednostavnije stvari najteže. Apsolutna sreća ne postoji, ona te samo ponekad posjeti i podsjeti da su svi teški trenuci vrijedni sekunde, minute ili sata kad si je osjetio.
Ako tvoje srce kuca za nečiji osmijeh, sreću i zagrljaj, onda svaki dan ima više smisla.

Jedino ljubavi nikada ne dobijemo koliko želimo... ali i jedino što ne dajemo dovoljno je ljubav.
Ja možda nisam prava osoba koja može potvrditi ovu teoriju svojim ljubavnim životom, ali vjerujem da pravu ljubav svatko može prepoznati, a kasnije je samo na nama što ćemo s njom...

Nije uvijek lako biti sam sebi dovoljan i sretan s ostalim stvarima koje imaš. A ljubav... ona dođe kad- tad. O njoj se ne priča, ne planira se, ona se događa. 
Onaj koji voli, vjeruje i u nemoguće...


lana @ 14:00 |Komentiraj | Komentari: 108 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 8, 2007
Snimali smo nešto za jedan tjedni časopis, a mislim da će izaći za tjedan dana. Nije fora, u njemu svi imamo savršeni ten, noge, kosu, noseve, oči, kožu, usta... Pa čovjek više stvarno ne može procijeniti kome je Bog koliko dao.

Nisam nikad pitala, ali budem, koliko photoshopa koriste na meni  U stvari, ja vam pokažem unofficial slike (i ne... ja nemam pojma raditi u tom css-u, ja pišem samo postove, a pametniji od mene lijepe slike i ostali popratni sadržaj. Nisam došla do te razine grafičkih sposobnosti), pa vi sami procijenite kad izađu u novinama, šta i koliko su radili na meni.






Nakon toga sam išla bendu svom (Ruswaj) u Sisak. Da, tako zna biti svaki dan, vamo-tamo, vamo-tamo. Dođu i oni u Zg al je komplicirano nositi sve te instrumente. Dečki su super, rasturaju. Gušt mi je imati s njima svirati, putovati, gažirati... Klavijaturist Reo me posebno voli. Jednu smo ga noć (u 1 ujutro) na probi prije koncerta koji je bio sutradan, nagovorili na šišanje. Više prisilili.

A kako smo bili u zgradi gdje je moja izdavačka kuća Hit records, Z1 televizija, Narodni i Obiteljski radio, tako smo ga odveli u šminkeraj. Škare smo uzeli na porti od čuvara ( to su bile škare za koverte) i ošišala ga (dobrih 7, 8 cm). Nije se puno bunio, ali nije baš ni da je bio oduševljen makar smo ga svi uvjeravali da mu je sad puno bolje. I bilo je, vjerujte.

Mislim da mu se i curi čak svidjelo, samo nije htio priznati kasnije

Već mu je narasla, mislim da ćemo morati ponoviti proceduru prije koncerta u Puli (17.02. Aruba club).

Šteta što nemam before i after sliku. Kud baš on nije stao na fotke da ga vidite.





Bokić!
lana @ 15:52 |Komentiraj | Komentari: 86 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 4, 2007
Da vam ispričam jednu pričicu... 

Inače ja, zadrti fan soul-a, rnb-a i ostale urbane mjuze, do prije nekih godinu dana na pojam i zvuk narodnjaka bi bježala od svakog zvučnika. Znam i svjesna sam da, u ovoj državi uz teme oko kojih nije baš zahvalno raspravljati (da ne navodim koje, jer ovo nije ni vjerski ni politički blog) i koliko god to tragično bilo, skoro pa rame uz rame toj kategoriji spadaju i narodnjaci zadnjih godinu, dvije. Bez obzira na to, ja se pravim „hrabra“ (zbog masu komentara koji će stići na račun toga) ali stvarno nemam ništa protiv onih koji su u njima našli svoj glazbeni senzibilitet.

Pa eto, prije tih godinu dana sam bila u situaciji gdje si nisam mogla priuštiti da odem sa mjesta gdje sam bila pozvana, a i radilo se o meni jako dragim osobama u životu. Ne bi bilo u redu da sam na onima koji su bili već debelo naučeni i navučeni na taj repertoar, vježbala svoje žute minute. Prvih sat vremena sam se tješila kako ću ja to stoički izdržati i onda je došla na red pjesma „Ti zaplakaćeš na mojoj strani kreveta“ (čitaj: „Crveni lak“). 

Ja ne znam šta se dogodilo, ali na prvu mi je sjela. I nije to čak ni čudno, znali su mi ljudi reći da su nakon te pjesme razbili averziju prema narodnjacima. Doduše, ja radim razliku između „kulturnijih“ (neki dolje navedeni. Upitno je dal su i u kojoj mjeri to stvarno narodnjaci) i onih „manje kulturnih“ bez obzira što to možda neuvjerljivo zvuči. 

Poštujem ljude koji su ostali vjerni svom glazbenom ukusu, ali i onima koji poštuju tuđe... 
I dalje ostajem vjerna mom starom odabiru mjuze, ali povremeno (priznajem), pogotovo kad me opali neka krizica, dozvolim si tu i tamo Crveni lak, Nikotin ili Sunce ljubavi.
 
I tako... U Bestu, početkom 12.mjeseca, na koncertu svom, u namjeri da to bude iznenađenje mojim curama i da će vjerovatno ostati samo na njihovoj euforiji, otpjevala sam sa svojim bendom gore spomenutu pjesmu. Iako je snimano fotoaparatom, kamerom ili čime već, pogledajte otprilike kako je to izgledalo... 

  
Tko bi rekao? Sanja Đorđević i Lana imaju sličnu publiku. Ako ćemo ironično; možda Lanu slušaju neki, a narodnjake... Skoro svi.
Neka to bude moje opravdanje ako ga uopće trebam imati.
Uf, kako sam vam dala slatku temu za raspravu.
 
Međutim, Prava ljubav je ipak Prava ljubav, bez konkurencije

 
 P.s. Hvala na svim lijepim željama (98 %) koje ste ostavljali zadnjih dana. Sa ostalih 2 % se bave ljudi koji nadgledaju da blog, prije svega bude ugodno mjesto većini kojoj je ovo što radimo ok. Možda će blog trajati jako dugo, a možda jako kratko. Ovisi o motivaciji. E da... Bila sam na nekim vašim blogovima iako ste se već unaprijed žalili da neću sigurno regirati na vas, zato ne budite tako sumnjičavi prema meni 
Budite mi dobri i čuvajte se.
Pusa.
lana @ 22:17 |Komentiraj | Komentari: 190 | Prikaži komentare
petak, veljača 2, 2007
Evo, uz sva odugovlačenja, došao je i taj trenutak da sam napokon sjela i na ponos „mojih“ na Index.hr-u (koji su i pokrenuli ovu priču za ozbiljno) i same sebe, krenula pisati kolko-tolko suvisli uvod u ovaj blog. Sve ovo neće biti samo po principu; Jučer sam pjevala tamo, danas pjevam ovdje, a sutra neznam ni sama gdje. Povremeno će biti i toga, ali neće se svesti na to kad te informacije već imamo na službenom webu. I tako...

Nakon 10 tisuća kilometara prevaljenih u mjesec dana, atmosfera je malo lakša. Sad me čekaju druge stvari. Probe, bend, nove pjesme, spot, singl, faks, faks, faks.. Hm, možda se čak upustim u avanturu izlazaka i oborim svoj rekord i ostanem vani do 3  (gaže se tu ne računaju). Ženske čajanke su mi ipak favorit.. 

Znalo se puno puta dogoditi da ja sa svojim curama završim u nekoj birtiji i bude nam bolje sto puta nego na nekom kvazi fancy mjestu. Sjećam se jednog puta, kad smo išle na koncert od Shakire. Ne sjećam se kako se zvala ta rupa (doslovno) ali imali smo svoj „separe“ i na kraju propustile pola koncerta. 

Nakon toga smo otišle do Kaptol centra i šta se dogodi? Ukradu mi fotić sa slikama (toliko o onima koji tamo dolaze). Doduše, sadržaj nije bio provokativan, jer inače bi se sigurno dogodilo da za koji dan gledam to na Indexu.  Oni su već profići u tome. Zato je bolje biti dobar s njima i pisati im blog. Uh teškog li života.

Hvala Bogu, ima i drugih stvari koje su me zabavljale prošli tjedan, pogotovo one koje su vezane uz mene i neke medijima jako važne teme. Neš' ti čuda i vijesti ko je s kim i zašto je prekinuo. Mislim da bi se mogla pozabaviti raspravom o tome ali ne u prvom postu. Ovo treba nekako biti više laganini.

A vi, oni koji ćete posjećivati ovaj blog i ostavljati svoje, ne sumnjam, detaljne i raskošne komentare, apsolutno ste dobrodošli i slobodno si dajte oduška. Neće se brisati provokacije koji će neki od vas pisati osim ako nije na štetu dječice koja će u orgniziranin skupinama dolaziti na blog (koje ćemo mi naravno potkupljivati da bi imali veći broj posjeta, a za uzvrat ćemo im dijeliti Hello Kitty lizalice) nego ćemo ostavljati da se sve vidi. A pohvale? To uvijek. Svi mi to volimo. 
lana @ 13:57 |Komentiraj | Komentari: 286 | Prikaži komentare
Anketa
Koja Vam je najbolja od ove 3?



RSS Moj RSS
Index.hr
Nema zapisa.