Blog - studeni 2008
subota, studeni 29, 2008
Zakucalo me par dana za krevet i to opako. Nemam pojma, pojela sam nešto krivo valjda... Ne mogu se požaliti, mama me fino bedinala to vrijeme. Čak sam ju pustila da spava samnom u krevetu :)

Ali, vrag mi nije dao mira, lijepo sam sinoć se spremila i otišla van... Prava Sex & the city night. "Grad" nismo mogle izbjeći, ali zato ovo drugo.. jesmo :))) Što smo učili u kampanji "Sve za nju"? Apstinencija je najbolja prevencija :)

Nas četiri samo molimo Boga da nitko nije čuo šta smo pričale. Ajme, ajme, ha ha. Iako, tip stol do nas nije uopće bio ufuran u teme sa svog stola nego je buljio u neku točku, valjda da izoštri sluh :) 

Zabile smo se u kut lijepo, ja sam odlučila se za onu staru; klin se klinom izbija, pa sam pojela ono od čega sam se i otrovala... Intelignetno i originalno, znam, znam... Al vidi, vidi... Jutros sam ko nova. Ipak ima nečeg učinkovitog u toj izreci. Kako sam ja poznata po tome da sam poprimila lagane oblike penzionerskog života (bar što se tiče slobodnog vremena), opet sam se prepustila curama u ruke, pa smo otišle dalje...

  

Naplesala sam se, socijalizirala za promjenu, proroštale smo sve moguće teme i problematiku i pokušale dogovoriti ritualno druženje... 
Eh, to je sad priča za sebe, jer ovaj mjesec smo svugdje.

A sljedeće godine, već od veljače, kreće turneja, velika turneja! Tako da, stižemo k svima! Kako vrijeme ludo leti i to će brzo doći. 

U prvom mjesecu ja bježim negdje daleko. Tajland me užasno privlači. Kupanje sa slonovima, plaže, masaže, kultura, ljudi, Bangkok, ma sve, sve... Iako su mi ti daleki putevi malo prisjeli iz nekih samo meni znanih razloga, valjda ću uspjeti pregristi to i otići tamo. Europu sam dosta vidjela, bila sam u Americi, ali tamo istočno, nisam. 

Odoh meditirati, popodne radimo na pjesmi, super pjesmi, sljedećem singlu... Pusa


lana @ 12:59 |Komentiraj | Komentari: 288 | Prikaži komentare
utorak, studeni 25, 2008
Kažu da ništa nije nezamjenjivo. Kažu da nitko nije nezamjenjiv. Ali, samo je jedno točno: stvari su zamjenjive, a ljudi nisu (bar ne oni do kojih nam je stalo). Ne postoji riječ ili utjeha koja bi umirila majku djeteta kojem je oduzeto ono što mu je ona dala, a to je život. Ništa na ovom svijetu ne može zamijeniti miris sobe u kojoj je njezino dijete spavalo, uspomene na prvi rođendan, upis u prvi razred, prvu prehladu, prvu temperaturu, prvu ljubav i prve suze. 

A što je sa pubertetskim forama, upornim ostavljanjem paste za zube otvorenom, dežurnim noćima, pisanjem ispričnica i opravdavanjem izostanaka? Sve ono zbog čega je gubila živce, danas joj nedostaje. Znam, sad bi bila sretna da je ujutro dočeka prizor paste za zube razlijepljene po cijeloj kupaonici, ali danas bi se na to samo nasmijala. Ma, prala bi mu i zube da treba, hranila ga i oblačila ujutro. Samo da se vrati.

U ovom ludom vremenu u kojem živimo ipak postoje oni koji se bore za ono malo ljudskosti, tolerancije i uvažavanja razlika među nama. I dalje postoje oni koji bi za 10 kuna crnom vragu prodali dušu, ali za njih ne možemo biti odgovorni. Možemo biti odgovorni u svoje ime. 

Možemo odgajati svoju djecu da nauče računati samo na ono što stvore svojim radom. Odgajati i educirati. Usmjeriti ih na to da otkriju svoje male ljubavi, male zabave i zadovoljstva. Toliko je svijet raznolik.

Ljudi su se počeli "ohrabrivati" kroz navale i bombardiranje medijskih naslova iz crne kronike jer iz njih vrišti bijes i agresija. Loše sile su razorne i puno brže se kreću od onih dobrih.
Svi smo si počeli davati za pravo da se igramo Boga. 

Ponekad imam osjećaj da se energija luđaka širi poput epidemije, da su luđaci senzibilni na podražaje izazvane od sebi sličnih. I tako krene epidemija, svi se počnu osjećati moćno... Čak se nitko više ne boji ni zatvora, ni kazne, ni osude...

Zašto ugrađujemo alarm u stan tek nakon provale? Zašto reagiramo tek onda kad je već gotovo? Otelo se kontroli puno toga, a mi sjedimo prekriženih ruku, krivimo društvo, sustave, policiju, državu. Čekamo da se stvari promijene. Ali one se ne mijenjaju same od sebe, već tek onda kad se ljudi promijene. 

Tješi me činjenica da ima mladih ljudi koji znaju prepoznati dobro djelo, dobre ljude, dobre priče, dobre akcije... Mlada bića su izgubila život i to je nepovratna šteta, ali nadam se da su ih spasili drugima. 

Sjetite se Josipa Klasnića i Luke Ritza i zamislite, oduzmu im zrak, buđenje, odrastanje, a oni i dalje žive u drugim ljudima. Nekima u srcu, a nekima su ipak dali doslovno to: srce.

Lana
(Kolumna Večernji list)
lana @ 13:58 |Komentiraj | Komentari: 142 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 17, 2008
Ju hu hu!

Došlo je vrijeme da se albumu posvetim :)! 
VBZ= Volim biti zalj...

Od prošlog je prošlo dvije godine i jedva sam čekala da ovaj završimo i izbacimo van. Stvarno sam jako, jako zadovoljna! Milana je i dalje autorski  uz mene, dok ja imam prste u tri pjesme. 

Promocija albuma je najvjerojatnije sljedeći tjedan, a u petak  ovaj sam u Rijeci i onda krećemo sa probama za 12 mjesec kad nas čeka dosta koncerata.

Kad kupim nečiji album- i dalje sam vjerna originalima a ne piratima, treba mi dosta vremena da mi sjedne. Zna  mi se dogoditi da pjesme koje mi nisu na prvu legle, na kraju postanu najdraže.

Što se tiče mog albuma, imate sve tekstove pjesama, napravili smo super slike, poster, ma, dizajn je stvarno odličan. 

Cijele pjesme možete poslušati, gdje drugdje nego na albumu, a albumi su u dm-u :)))

Bitno nam je vaše mišljenje, tako da , slobodno opalite, poslušajte par puta i javite dojmove... (anketa Vam je lijevo)


lana @ 17:00 |Komentiraj | Komentari: 156 | Prikaži komentare
subota, studeni 8, 2008

Moja sreća je neopisiva: Volim Vas!

Ovo je jedno od najljepših putovanja u životu, ako ne i najljepše.
Mjesecima živim i dišem za ovaj cilj, za ove Žene, za ovu ljubav koju ste mi sinoć priuštili. Jedna dvorana, preko 7 tisuća glasova koji su bili kao jedan u borbi protiv ovih bolesti. Ako sam ikad i sumnjala, sada sam sigurnija nego ikad, Prava ljubav postoji i ona je sinoć napunila dvoranu do zadnjeg mjesta!

Hvala pokretačima kampanje Sve za nju; Udrugama "Sve za nju" i "Za sve žene", našem GlaxoSmithKlineu i dm-u ( u kojem je prodano čak 700 000 vrećica!), hvala zajednici žena "Katarina Zrinski" koja nam je omogućila prostor za naš dugoočekivani Centar za psihološku pomoć ženama oboljelim od raka. Ovim koncertom, vrećicama u Dm-u, pozivima na Hrt-u prikupili smo preko milijun kuna potrebnih sredstava za otvaranje i rad tog Centra!!! I nećemo stati, samo da znate, želimo ga otvoriti i u drugim gradovima!

Ja sam još pod dojmom svega i cijeli dan sam ošamućena. Ali tako je samo ovaj vikend i onda krećemo opet dalje. Čekaju nas tribine u Zagrebu u ponedjeljak, u utorak smo u već Rijeci, u srijedu sastančenje, pripremanje promocije albuma, drugi koncerti koji nas čekaju...

Hvala Gradu Zagrebu, Ministarstvu obrazovanja, znanosti i športa, našim medijskim pokroviteljima (Indexu koji se stvarno potrudio), Narodnom, Anteni, mom Hit recordsu i cijeloj ekipi u njemu, firmama i pojedincima koji su kupili karte ili sa sebe ili za druge.
Hvala Vanni koja je pjevala sinoć pod antibioticima, koju još od vremena ET-a obožavam, hvala našem Luki bez kojeg Prava ljubav ne bi bila to što je, hvala prekrasnim ENI curama na Girl poweru, bile su pravi bombon, i ansamblu Rudiment na pravoj dinamici u koncertu...

Hvala mom organizatoru koncerta Tomi Madžaru koji je u priču ušao na jedan poseban način, čovjek koji je od prvog dana toliko vjerovao u mene. Čeka nas još puno toga...
Hvala mom Haniju na svoj ludoj operativi, bio je kaos svih ovih mjeseci, ali na kraju.. Šlag dolazi na kraju, jel tako? Sad smo mirni, bar 2 dana :)
Hvala mojoj Milani, razumu koji je izbrušen do takvih granica, ženi koja zna odvagati i procijeniti stvari, koja je u svakom trenutku spremna na sve, moja Superwoman!


Hvala mojoj mami koja je cijeli dan jučer bila na iglama, više od mene i čudila mi se kako sam tako mirna, ali ona je ta koja me vozikala po svim mogućim sportovima, jezicima, predstavama, plesovima i svime čime same sam se bavila i koja je puno uložila u mene, ipak je ona ta koja me prije 24 godine rodila.

Hvala mom tati ne prekrasnom buketu od sto ruža, finom ručku, mom dežurnom kamermanu, fotografu i tehničaru :) Lijep je osjećaj znati da su roditelji toliko uz vas. Tati, koji mi je jučer ispričao presmiješnu priču oko mog rođenja i kako je sestra u bolnici skoro krivom čovjeku "uručila" kćer :)

Hvala mom bendu, pratećim vokalima, najboljim plesačima (hvala na poklonu)!
HVala mojim prijateljima, vjernoj potpori... Ne znam što bih bez njih. A, love ya!


Hvala na najljepšem rođendanu na svijetu. Da sam znala prije godinu dana da ću imati tolike ljude na rođendanu, rekla bih mu da je lud. Ali vidite i sami, sve je moguće.

Kad su mi se Žene pridružile na pozornici, one koje su oboljele, a i one koje su svjesne problema i težine ove kampanje, i kad su plakale od sreće... Ja sam znala, naša misija je ispunjena!

Kad male ruke slože, sve se može, sve se može... Ja sam velika sretnica!


Vaša L.


lana @ 18:53 |Komentiraj | Komentari: 261 | Prikaži komentare
Anketa
Koja Vam je najbolja od ove 3?



RSS Moj RSS
Index.hr
Nema zapisa.