Blog - studeni 2007
srijeda, studeni 28, 2007

Da malo skrenemo s teme oko plesa...

Predstavit ću vam dvoje svojih najbližih suradnika, bez kojih moj život i posao ne bi išao kako ide... Zašto kažem posao, a zašto život? Jer su to ljudi s kojima nemam samo poslovan odnos...

               

Milana je netko tko mi je između majke i prijateljice, osoba za koju imam osjećaj da, gdje god da odem i što god da učinim, ima pravu riječ i pravo rješenje za mene.. Nikad nije naš zajednički posao stavila iznad mojih vlastitih potreba, uvijek joj je stalo kako se ja osjećam i što smatram važnim za sebe.

Ona je samnom od prvog dana moje karijere. Napisala je gotovo sve moje pjesme, prošla samnom sve moguće zavrzlame, probleme, ali i one lijepe trenutke.


Vjeruje u mene i zato mi ne dopušta da neke stvari ne napravim onoliko dobro koliko ona smatra da ja mogu.

Na tragu smo trećeg albuma, za koji mislim da će nadmašiti prva dva i pritom nemojmo zaboraviti što su napravile pjesme kao što su Odlaziš, Prava ljubav.... Ona je uspjela napraviti korak više prema meni, a ja prema njoj. Ništa ti ne može otvoriti put prema srcima ljudi ako pjevaš pjesmu koja ti ne leži i koju ne osjećaš. To je prvo pravilo, publika osjećaja koliko si iskren, a koliko je nešto umjetno nametnuto...
             


Druga osoba je Hani- čovjek kojem nikada ništa nije teško za mene... Olakšava mi jedan veliki dio posla koji ja niti mogu niti smijem raditi. Shvatila sam kakav je uspjeh imati suradnika u kojeg možeš imati toliko povjerenje, predati mu sve svoje poslove u ruke da se bavi njima i vodi ih. Jel 5 metara ili 500 kilometara koje treba preći samnom ili za mene, nikad nije problem. 

On je osoba koju najčešće možete vidjeti samnom. Kud ja, tu i on. Organizacija, nastupi, intervjui, sponzori, sve ide preko njega... Dok god vlada ovakva sloga i razumijevanje, gdje će nam biti kraj? :)

Kad ovo čitate, možda mislite da je tekst neuvjerljiv, jer sam „prljavi veš“ ostavila za sebe, ali jedina istina je da prljavog veša niti nema.

Bez njih, ja danas ne bi bila tu gdje jesam i ne bi imala priliku biti ovako ponosna na sve što smo do sada zajedno stvorili.


lana @ 23:35 |Komentiraj | Komentari: 99 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 25, 2007
Wow... što reći? 
Velikooooo HVALA što glasujete i što smo Hrvoje i ja dogurali do tu gdje jesmo! Treninzi i show su mi postali takva ovisnost i kad sve završi, prije ili kasnije, bit će mi čudno jer sam se navikla na na ovaj "sportski život".

Pored passo doblea, mislila sam da nema šanse da se uopće istaknemo sa slowfoxom, a na kraju dobijemo ocjene kakve smo dobili... Da čovjek ne vjeruje. Malo bi bilo reći da sam sretna..

                  
Samo je 5 dana do zadnje probe na televiziji, a mi koreografiju za sambu nismo još ni počeli raditi. Za sat vremena  moram biti na treningu a još mi se oči nisu otvorile do kraja. Mislim da ni neće cijeli dan.
Oko 18h idem na Novu Tv kod Mirjane Hrge. Bar ću sjediti, na svu sreću.

Hrvoje me upozorio na ono što me čeka od danas nadalje. Svaka emisija će imati po dva plesa. I to strašno zahtjevna i teška. 
Svi su iz emisije u emisiju sve bolji. I nije tu samo ples koji dolazi do izražaja, izbor pjesme i garderobe je samo jedan element u nizu koji se mora poklopiti da bi ostavio dojam.

Mislila sam da, što će vrijeme više prolaziti, da će napetost biti sve veća, ali ja... Ja sam mirna ko bubica. Svjesna sam, bez obzira na ocjene žirija, mogu ispasti anytime. Zato koristim svaku sekudnu da uživam u obavezama, plesu, koncertima, ljudima do kojih mi je stalo... 

Ovo mi je jedan od najdražih perioda u mom životu, ako ne i najdraži. Ne bi ga mijenjala ni za što na svijetu. Večeras prije spavanja ću se zahvaliti Bogu na svemu što mi se događa..

Volim Vas.

lana @ 10:09 |Komentiraj | Komentari: 140 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 18, 2007

Oh yeeeah. Spavala sam... skoro do pola 10, koja sreća! A vani je sve zabijelilo. Nisam se još odlučila jel mi drago zbog toga ili ne.. Malo su mi ćelave gume, i po kiši mi se kliže, a sad ćemo vidjeti šta će biti. Hm.

Nego, ja sam sinoć svoje odsklizala. I stvarno, klišejizirana rečenica, koju se već bojim upotrebljavati: "Zadovoljni smo" ću pretvoriti bar u "prezadovoljna sam", a nadam se i Hrvoje. Nisam bila sigurna kako ću otplesati jer sam fulavala one kickove (kojih ima bezbroj, u svim mogućim smjerovima) i spremna sam bila na petice, šestice... I ispalo je dobro na kraju, makar glasovi žirija se ne uzimaju u obzir previše... Dakle, sve je na vamaaaaa. 
E, a koji mi je ono broj za glasanje, moram ga bar jednom okrenut :) Reda radi :)

Jive kao jive, vidjeli ste i sami. Treba ti užasno puno energije, ali u showu mi i nije bilo tako strašno kao na probama, već sam se istrenirala valjda. Zato sam post i nazvala "žuta minuta". Zbog kokošjeg odijela of course :) Dobro da sam uopće mogla lupati nogama, s obzirom da smo na telki bili... skoro 10 sati, pa vi meni recite...
     
  
          Afric Simone- Hafanana :

           Refren: Hey! Whake you dayuda
Clungu hafanana
Whake you di whake you dayuda
Oola oola nawhena
(probajte pjevati...:)
***

Mama je dala Moa obrijati neki dan. Obrijani mops, možda zvuči sicky, ali mali izgleda bolje nego ikad :) Kaže žena koja ga je brijala da nije u životu vidjela da mops ima tako gustu dlaku, a on sad izgleda 5 kila lakši. Svi su mu se rugali da je prase, eto vam ga sad na! Mali zgodni dečko. Malo je pošandrcao u zadnje vrijeme, al valjda će se smiriti. Trebalo bi mu neku oblekicu kupiti, jer će mu biti zima dok je ovako nedlakav :)

Danas mi je prvi slobodan dan, nakon ohoho. Pa ću ga lijepo i iskoristiti, nek se zna. Radit ću ništa.
To bi bilo za sada to od mene, idem uživati! Drž'te se i nastavite biti ovako aktivni kao i do sada :) 
Pusa velikaaaaa!


lana @ 10:35 |Komentiraj | Komentari: 294 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 15, 2007
Dragi moji, 

Nemate pojma koliko mi znače ove vaše poruke podrške bez obzira u kakvim se problemima (ili sreći) ja našla. Živim pod velikim pritiskom, radim previše i počinjem stvari doživljavati na drugačiji način nego što to možda stvarno je.  

Neki dan sam se na jednu bezazlenu rečenicu koju mi je uputila meni draga osoba (ne, nije dečko, ako ste to pomislili) jednostavno rasplakala. Gledala me u čudu, jer to naravno nije očekivala, a ja joj nisam mogla objasniti da plačem više zbog umora i nakupljenih emocija koje ne stignem iz sebe izbaciti, a ne zbog toga što je ona rekla. 

Tako sam se osjećala i prije dva dana kad sam ugledala naslovnicu koja je govorila o prstenu na mojoj ruci. Razmišljala sam o tome kako ću sad opet svima morati objašnjavati da se ne udajem i kako je zapravo grozno da se toliko trudim oko pjesama, plesa i svega ostalog, a na kraju je jedino bitno da li se ja udajem. 

Zaboravila sam reći da sam se toj bliskoj osobi kasnije ispričala zbog svoje pretjerane reakcije...

... A sad kad vidim taj intervju i naslovnicu, dođe mi da i tim novinama dam to isto do znanja jer sam reagirala kao da će me uništiti jedna takva vijest, a zapravo sam se uvjerila da to nije tako. 

Dok god radim i trudim se, dok god imam vas pokraj sebe, mogu biti mirna... A jednoga dana, ako se i udam, valjda ćete biti sretni radi mene, pa ako to podijelim i s javnosti putem novina, nećete mi valjda jako zamjeriti, ha? :)


lana @ 20:06 |Komentiraj | Komentari: 136 | Prikaži komentare
utorak, studeni 13, 2007
Sutra izlazi časopis u kojem sam dala intervju i koji na svoj klasičan način, ide manipulirati izvučenim iz konteksta.

Naslovnica je "Prsten na ruci". Baš kul.
Sudeći po naslovu, baš me zanima kad se ja to udajem i za koga. Stvarno bi voljela znati.

Uostalom, gdje sam ja uopće rekla da imam dečka?

Po prvi put ću se ipak samo malo osvrnuti na to, dok me ne prođe, a poznavajući samu sebe sutra ujutro ću već biti mrtva hladna :)

Pisali su da sam trudna, da se udajem već par puta i slično i nisam se do sada bavila nikakvim prepucavanjima, a svaka od tih dezinformacija je naštetila mom miru za koji sam već par puta naglasila da mi je važan.

Svaki intervju neudane cure, bilo voditeljice, pjevačice ili glumice ne prolazi bez toliko predvidljivog pitanja; Kako zamišljate svoje vjenčanje. Da, bravo, jedino o čemu razmišljamo je kako se udati.

Samo je moj problem što želim sve stvoriti svojim rukama i glavom. Da je moj mozak digitron, imala bi ormare pune Guccija i Vuittona, iscijedila od potencijalnog "sponzora" možda neki stan ili barem auto.. Ali nisam. Ne zato što nisam mogla, nego zato što nisam htjela. To bar danas nije tako teško.

Kupujem u normalnim dućanima, a priuštim si nešto skuplje ako procjenim da je to vrijedno tih novaca. Dovoljno sam zaradila sama da bi si mogla kupiti nabrojano.

Realno gledajući, "znojim" se i više nego poprilično; nastupam apsolutno svaki dan, sudjelujem u najgledanijem showu, treniram po 3 sata dnevno, pjevam u jednoj kampanji, imam svoje samostalne koncerte, telefon zvoni bez prestanka, radimo na novom albumu i da ne nabrajam dalje...

Znate šta... 
Predobre sam volje, dan je predivan... Odoh ja u nove radne pobjede, a vi ne čitajte naslove, jer nećete saznati iz njih ništa. Idem se baviti nečim pametnijim :))) A vjerujte, sve je pametnije od toga.

Pa paaaaaaaaaaa!


lana @ 09:46 |Komentiraj | Komentari: 133 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 11, 2007
"A ples Lane Jurčević i njezina partnera Hrvoja Kraševca, iako vrlo dojmljiv, nije zaslužio toliko visoke ocjene kad u njihovu plesu gotovo da i nije bilo - rumbe."
                                                                                Emina B, Večernji list

Pa mislim... teta Emina... ne date mi ni da se zabavljam :)!
Otplesala sam jednu, ako ne i najdražu koreografiju u životu. I Hrvoje je sam rekao da je ispunio svoju dugogodišnju želju da modernizira jedan od latinoameričkih plesova i jako sam sretna da sam tome doprinijela!



Mi smo se definitivno odlučili voditi srcem i glazbom i na taj način slagati koreografije. 
Pa ovo je show, ljudi žele vidjeti nešto drukčije i idem na to, makar po cijenu lošijih ocjena žirija.

Nedavno su napisali da moja prevelika "ambicija" (?!) u showu me može koštati (da, kak ne), a onda kad si dam oduška i budem ono što jesam- makar i kroz ples, opet nije dobro. Ne možeš udovoljiti svima. I zato, ponavljam; ovo radim zbog onih koji provode tih sat i pol pred televizijom da vide nešto na što neće zijevati od dosade, a onda i zbog sebe, jer želim da mi show bude injekcija sreće, zadovoljstva i melem za dušu, a ne opterećenje.

Bože moj, ako ispadnemo, pa šta onda! Ionako češće sumnjam u svoj plasman nego što vjerujem. Ali možda baš zato idem do kraja, makar to značilo i riskiranje zbog "nedozvoljenih elemenata".

Luka je bio odličan i žiri je bio prestrog prema njemu, ali sam sigurna da će se sljedeći put iskupiti. Bar se nadam!
A Žana, koja je plesala sa Fodorom je toliko jedna draga cura da mi je žao što je sljedeću subotu neću opet vidjeti. Toliko je dobronamjerna i neiskvarena, baš sam se ponadala da ćemo se još družiti.... A Fofo se toliko veselio Jive-u sljedećoj emisiji :(((

By the way i mene čeka Jive. Tzv. Happy dance, tako da ćemo udarit brigu na veselje!
Koga briga, idemo se zabavljat i slomit nogu :)!
Bokić!


lana @ 22:47 |Komentiraj | Komentari: 68 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 7, 2007
Već pola sata zujim u potrazi za andolom. I ne jednim, slobodno mogu 3 progutat. Sve me boli. Hrvoje i ja se ko luđaci forsiramo na treninzima. Ne možeš ti to kontrolirati, ponese te adrenalin, a onda na kraju dana kukamo i jedan i drugi.

Gobac je završio kod kiropraktičara, Pišek kod fizioterapeuta, ostale ne vidim baš preko tjedna pa ne znam, ali i ja sam uredno na masažama koje su sve samo ne ugodne. I nije to upala mišića nego nagli pokreti koji te dovedu do toga da ne pomaže ništa osim stručnjaka koji te malo polomi pa onda sve "sjedne" na svoje mjesto. Ja do te faze još, hvala Bogu, nisam došla.

Nek nam lijepo Hrt, nakon što ovo završi, plati jednu grupnu rehabilitaciju da dođemo svi k sebi. Dobit će popust na količinu. Eto, ako sam ikom bila imalo sexy, možda nakon ovih jadikovki o svom fizičkom stanju više neću biti :)))

                                                               ***

Danas sam se već ozbiljno zabrinula. U "opis mog radnog mjesta" spada pod broj 1: raditi pjesme, a kao posljedica dobrog rada, imati snimanja i davati intervjue. A sada, radim sve ostalo (naravno, vezano uz mjuzu), a ne znam kako da se sastavim sa sobom i odem u studio snimiti nove pjesme. To je osnovna stvar koju  moram napraviti a nemam kada. Čekaju me 3 intervjua i slikanje za svaki od njih, 3 pjesme za novi album su na stand by-u, a faks da ni ne spominjem! Katastrofa sam.

Dani su mi do zadnje sekunde ispunjeni i jesam; sretna sam zbog toga, ali jedina stvar koja mi fali je ta da se ne sjećam kad sam stala i napravila nešto za sebe. Strpit ću se do kraja godine, a onda početkom sljedeće, odoh ja negdje daleeeeeeeekoooooo.
                                                            ***

Moram vas upozoriti, u sljedećoj emisiji "Plesa..." dogodit će se poprilična transformacija. Sve ono što sam bila u prošloj emisiji, sad ću biti totalna suprotnost. Ne dajte se prepasti :) Ne grebem, odrezala sam nokte. Eto, ode sva moja ženstvenost :)))

P.S. Hvala svima na čestitkama za ročkas!!
Idu godine, idu.
Ali idete i vi samnom, pa me to tješi :)
Pusa!
lana @ 23:03 |Komentiraj | Komentari: 134 | Prikaži komentare
nedjelja, studeni 4, 2007

Kao što obećah, evo me s dojmovima!

Preživjela. Ništa od mojih fobija se nije ostvarilo. Sve je bilo savršeno. Ju hu hu!


Da vam budem iskrena, na probama se nisam opustila kako spada, al kad je došla emisija, totalno sam se uživila i to je bilo TO.

Svi, ali svi, vjerujte su prije emisije šutili i buljili u jednu točku. Bio ti pjevač, voditelj ili glumac, nije ti svejedno. Svi smo mi bili na pozornici tisuću puta, ali ovo nije tvoj teren. Ali zato, sigurna sam da će iz emisije u emisiju biti sve bolje.

Ne smijem vam otkriti tko, ali netko je dofurao malu rakijicu u backstage, svima su se zacaklile oči. Meni se na pomisao alkohola, diže želudac, ali morala sam malo pomirišati, a dal sam si gucnula, neću vam reći :) Fina dama, nego kaj! 
(već vidim da će me citirati negdje)

Na primjer, sljedeći ples mi je Rumba. Senzualna je skroz... Bilo je prostora za ubacivanje elemenata koji se meni jaaako sviđaju. I dalje to nije brzi ples, to dolazi u trećoj emisij, a do tamo ćemo valjda dogurati :) Joj, jedva čekam!!

I tako, to vam tamo traje satima i satima. Sto probi, sto sati dežuranja po televizijskim hodnicima. Ali znate šta? Super smo ekipa. Svi svima pomažemo i full smo kolegijalni jedni prema drugima. To je velika stvar. 


                    
Hani Taher- gospon koji se bavi organizacijom u "mojoj firmici" koja buja iz dana u dan ko i njegov zub neki dan :), morat ću ga izgleda postaviti za direktora, pa će dobiti i tajnicu uskoro :) Njemu se počelo spavati sirotom dok je nadgledao situaciju u šminkeraju, a show nije još ni počeo!

          
A čim me vidio s ovom sarmom na glavi, odmah se razbudio :)

        
Ali... uskoro sam se upristojila, pa je opet prikunjao jer je bio miran da se neću osramotit.

       

Tipično ženska slika...

       
Morala obaviti kratko fotkanje, tako da mogu gledati i dalje ovu predivnu haljinu koju tko zna dal ću ikad opet obući i koju mi je sašila Matija Vuica samo za moj prvi ples...


Volim da sve šljašti, šta mogu, ne mogu si pomoći... :) 

Za one koji nisu vidjeli, evo;


P.S. Fakat mi znači sva ova vaša podrška, nadam se da to znate!

lana @ 22:37 |Komentiraj | Komentari: 143 | Prikaži komentare
Anketa
Koja Vam je najbolja od ove 3?



RSS Moj RSS
Index.hr
Nema zapisa.