Blog - siječanj 2008
četvrtak, siječanj 31, 2008
Ne moja, ne ne :)

Ali je prva beba u društvu. Ajme kako je brzo vrijeme proletilo. Još se ko jučer sjećam da su mi se ti trenutci kad će jedna od nas postati mama činili miljama udaljenim. Ivana me još jutros nazvala sva isprepadana, mislila sam da će se srušiti u nesvjest od muke. Već sam bila u niskom startu da šepava trčim u bolnicu da uhvatim koju minuticu s njom prije nego što se baci na "posao". Uglavnom... Stisnula je tri puta i to je bilo to... Evo, samo što ne trči maraton po hodnicima i vrišti od sreće.

Dakle drage buduće mame, ipak ima lijepih i ugodnih poroda :) Čak sam se i ja malo ohrabrila po tom pitanju s obzirom šta sam se sve naslušala od svoje mame. Ja pak, nikako nisam htjela izaći :)
Nije ni čudo da nemam ni buraza ni sestru jer joj je to bila valjda najveća trauma u životu, koja se nastavila do danas :)

Maloprije sam se vratila iz bolnice. Ivana i Goran (njezin muž) su tako mirni, stabilni... Bilo ih je divota gledati. To je valjda tako kad se ljudi slažu i kad si žele bebu. Znam ja njih nekoliko koji su pobjegli iz rodilišta napiti se od trte, pa se nisu vratili 2 dana ( i to je nešto, bar su se vratili :) A mislim, nije mala stvar, imati toliku odgovornost, pa to je živo biće pored kojeg, pogotovo u prvim godinama, treba zaboraviti na sebe, svoje potrebe i neke sebične trenutke koje smo imali do tada. 

Ali s druge strane, dobiješ takvo zadovoljstvo koje ti ništa ne može drugo nadomjestiti ako si normalan u glavi. Ako ipak nisi na čisto sa svim tim, onda te odjednom počne biti strah svakakvih gluposti koje možda zvuče smiješno, ali su povezane. Od raznoraznih fobija do toga da sve više radiš i posvećuješ se poslu jer se ne možeš nositi s onim što te čeka doma... 

Ma, ima ljudi koji se jednostavno nikad ne snađu, kod nekih je stvar prilagodbe i vremena na nešto skroz novo, a neki prihvate očinsku ulogu iste sekunde kad saznaju da će postati tata.

Zato se pazite, bebe se ne rade same :)
Imajte ih samo onda ste spremni na njih :)

Bokić!
lana @ 18:56 |Komentiraj | Komentari: 121 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 27, 2008
Poveselila sam se kako smo krenuli sa pozitivnim temema, kad ono... Naređeni Time Out do daljnjega.
Bilo bi mi draže da ne moram ovo uopće pisati, a još bi više voljela da mi se nije dogodilo to što je. U cijelom svom životu nisam imala niti jednu povredu, nikad mi ništa nije puklo, a sad...

Ne mogu uopće hodati od bolova, cijelo jutro sam bila na traumatologiji. Mišić mi je otišao na jedan produženi godišnji odmor. Otkazao je poslušnost nakon doze adrenalina dok sam vježbala za snimanje i nastup jedan... Na žalost, moram odgoditi apsolutno sve aktivnosti i obaveze i ne mogu vam opisati koliko mi to teško pada. Sve će morati neko vrijeme na Stand by.

Biti doma po cijele dane, ne znam kako ću to izdržati...
Ne znam jel mi gore kad sjedim, ležim ili stojim. Takva neizdrživa bol  da mi je Voltaren postao najbolji prijatelj, a ja se mrzim "trpati" bilo kakvim tabletama.

S druge strane, kad sam vidjela sve one jadne ljude sa problemima gorim nego moj, bilo mi je lakše zbog sebe, ali istovremeno gledati tuđu patnju je umanjilo moju vlastitu sreću ( što nisam nadrljala još gore). Te slike mi još uvijek stoje u glavi. Čovjek bi pomislio: Kakva mirna i idilična nedjelja... Da, baš.

Mene najviše bole prizori kad je čovjek sam i kad nema nikog pored sebe... Prošli put kad smo mama i ja bile u bolnici ( u koju se trudim ići samo kad moram), neka stara, sitna ženica je bila na takvim mukama, a doktori su je tamo gurnuli na onom krevetu u neki hodnik, samu. Nisu joj imali koga ni zvati, kad nikog valjda nije ni imala. 

A moja mama, isto teški emotivac, nije se htjela skupa samnom odvojiti od žene punih sat, dva, dok nisu došle sestre po nju za pretrage. Jedva nas je pustila da odemo. Tamo te ne pitaju ni kako si, nema suosjećanja, za njih si samo ime i broj i takvih kao ti imaju na stotine dnevno. Oguglaju valjda nakon nekog vremena i sve te nesreće i bolesti im postaju normalne.

Kakav mišić, pa ja nisam ni svjesna kako sam dobro prošla i koliko sam sretna što imam svoju obitelj, prijatelje... Da su uz mene kad nije sve bajno i sjajno. Ako zagusti (ne daj Bože), hoćete mi doći u posjetu :) ?
lana @ 16:52 |Komentiraj | Komentari: 135 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 22, 2008
Hello...

Cijelo jutro sam na kompu, mailovima i u raznoraznim kombinacijama. Sreća što je ispred mene veeeliki prozor, jer bi me pogled u zid dotukao.
Obožavam ovakve dane. Lagano je prohladno, a sunce je na vidiku...

U nadolazećem periodu, puno ću vas informirati o pjesmama, planovima, novim stvarima... Jer, kao što znate, nema ničeg sočnog u mom životu što bi vas moglo zabavljati više od ovih gore navedenih stvari. Blago meni :) U veljači, mjesecu ljubavi, opet ćete me morati gledati na televiziji :) 

A ovaj singl plus neke bonuse dobit ćete na poklon. Vjerujem, svi od reda. Da, na poklon, ali o tome ćete uskoro saznati više...

Za promjenu, pjesma nije tužaljka :) Pa smo odlučili ići s nečim što je pozitivno, a istovremeno ganjamo režisera i ideje i napravit ćemo, ako uspijemo sve izvesti u krakom roku, jednu fora "plesnu" sekvencu, netipičnu... 

Get the Flash Player to see this player.

 


                                                ***

Meni je uvijek bitno što Vi mislite, tako da... raspalite :) 
A što se tiče farbanja, već mi je vrijeme da postanem plavuša :)

         
         
                                                                               Ha ha ha! Tragikomično.

Šala? Aha, ali djelomično.
lana @ 16:59 |Komentiraj | Komentari: 150 | Prikaži komentare
nedjelja, siječanj 20, 2008
Evo, reklama je napokon ugledala svjetlo dana :) Nadam se da će Vam se svidjeti... A Ornel, miriši za poluditi... Nema mi ništa ljepše nego kad osjetim da nekom odjeća miriši po čistoći... 
Mmmm.. 

                     

Nikakav parfem to ne može nadomjestiti. Rekla sam im da mi moraju dostaviti sve mirise jer se nisam još odlučila koji mi je najbolji. Svi koji me znaju, kažu da sam freak, da sve šnjofam ko luda i da imam njuh ko vepar... :)
Šta ću, takva sam :)
Pusaaaaaa!
lana @ 17:31 |Komentiraj | Komentari: 183 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 15, 2008

Krajem godine budu raznorazni izbori i proglašenja... A ja sam početkom ove odlučila staviti po svom izboru 5 najljepših žena (bar one za koje znam).
Možda bi bilo logičnije da sam stavila svoju listu najzgodnijih frajera, ali sorry... Ovo mi je bilo zanimljivije :)
Iako ne znam koju bih stavila na koje mjesto, pobacat ću ih kako mi dođe.

  
Eva Mendes

 
Halle Berry

 
Adriana Lima
 
               
Gisele Bundchen

 
Cassie

Kao što kažu: slika govori tisuću riječi, a ja sam svoje rekla... dalje vi možete komentirati :)

lana @ 14:35 |Komentiraj | Komentari: 121 | Prikaži komentare
četvrtak, siječanj 10, 2008
Uzela sam break i pobjegla odmarati... Čak sam uhvatila malo i boju i priznajem, koju kilu. Taman sam se fino utegnula od silnog plesa, a onda se ozbiljno bacila na junk food... Opravdala sam to samoj sebi kao nagradu za dosadašnji trud jer, ruku na srce, slabo sam viđala klopu za vrijeme showa. Jednostavno te potegne taj tempo i uopće ne osjećaš glad...

           

Koliko god sam se ovih dana isključila iz svega, znala sam koliki me posao čeka kad se vratim natrag. Uskoro ćemo staviti novi singl na blog i službeni web da ga slušate, a o ostalim tehničkim detaljima oko snimanja spota, albuma, promocije albuma i sličnih stvari ću izvjestiti u nekom drugom postu, jer za sada je sve u fazi dogovaranja i privođenju nekih stvari kraju.

Prešli smo pola milijuna posjeta na blogu i idemo prema prvom milijunu :) Meni je to drago jer sam našla nešto što mogu raditi za vas, a pisanje bloga ne doživljavam kao posao niti obavezu... Ionako je televizija kao medij za glazbu odavno postala u Hrvata nešto što više odmaže nego pomaže. Zato je internet preuzeo njegovu ulogu u doprinosu i približavanju pjesama ljudima. Na svu sreću, za svakoga ima ponešto, ne morate se žaliti da vam je išta nametnuto :)

Ljudi su takvi da, kada nisu zadovoljni tretmanom koji dobivaju, u poslu ili bilo kojem drugom segmentu života, traže mane u drugima, pozivaju na pravdu i indirektno uvjeravaju ljude kako su ustvari oni ti koji su zaslužili dobiti više pozornosti nego oni koji je imaju. Svoj svijet gradiš sam. Zbog toga ja se nemam na što žaliti. Sve mi ide i bolje nego što bih očekivala ili tražila, a istovremeno sam sigurna da ništa ne pada samo s neba.

Što više ljudi me kritizira, to mi je još jedan dokaz da idem u pravom smjeru. U trenutku kad će me svi hvaliti i tapšati po ramenu, zabrinut ću se. Sve ono što napravim, bilo to malo ili veliko- napravit ću sama. Neću se prikačiti na ničiju kičmu prvenstveno zbog toga što se mrzim osjećati dužna bilo kome, a i zbog moralnih vrijednosti do kojih držim. Tako je bilo od samog početka, tako će biti zauvijek. 

Hvala onima koji me podržavaju- you make my world a better place, a veliko hvala i onima koji me ne vole- you make me wanna be even better :)

lana @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 144 | Prikaži komentare
Anketa
Koja Vam je najbolja od ove 3?



RSS Moj RSS
Index.hr
Nema zapisa.